Ovaj članak je fokusiran na međudjelovanje prirodne vjere (al-īmān), formalne ili umjetne religije (al-dīn) i umijeća politike (fann al-siyāsah) u islamu. Vjera (trust) u Boga je iskonska vjera (al-īmān) koju dijele svi ljudi svjesni da su Božija stvorenja kojima je Svevišnji Bog udahnuo Svog duha (al-rūḥ).

To je potencijalna vrijednost vjere. Dakle, vjera u Boga je prirodna materija (hyle). Kao takva nema formu/oblik (al-ṣūrah ili al-šakl). Oblik materije vjere postaje religija (al-dīn) nakon što je instruktivna teologija oblikuje u dogmu, koja nije nužno u potpunoj saglasnosti s iskonskom materijom (hyle) vjere, ali ne može se reći ni da je oblik (al-ṣūrah ili al-šakl) religije (al-dīn), kao formalna teologija, potpuno lišen materije ili supstance prirodne vjere (al-īmān). Umijeće politike (fann al-syāsah), politika koja upotrebljava ili zloupotrebljava prirodno urođenu vjeru (al-īmān) i formalnu religiju (al-dīn) održava kontinuitet i potiče promjene u povijesti. U ovom procesu kontinuiteta i promjene mnoge su sile u islamskoj povijesti bile u igri i mnoge krize su se zbog toga javljale. Ovaj članak je pokušaj identificiranja ovih “sila”, fokusirajući se na fenomen povijesnih i suvremenih devijacija “ekstremizma” u svijetu islama.

Ključne riječi: islam, čista vjera (al-īmān), formalna religija (al-dīn), diktat vjere, zavjet vjere, talibani, šerijat.