Svezak 4, br. 2; godina IV; jesen 2023

Poštovani čitatelji,

Namjera našeg/vašeg magazina „Illuminatio/Svjetionik/Almanar“ je da vam u današnjoj krizi smisla i humanizma pružimo makar malo duhovnog zraka kako bi se osjećali sretnim i zadovoljnim. U ovom osmom broju akademik Akšamija nas/vas iznova vodi u svoj đulistan – ružičnjak, gdje nam se nudi jedinstven miris za dušu, gdje nam se um otvara od želje da kroz islamski al-ṣināʿah – umjetnost spozna najsitnije detalje – jedinstva i različitosti estetiziranog djelanja/ṣināʿata rekognitivnog predznaka (ornamentalne forme). Ako biste tražili primjer spiritualizacije humanizma, na tragu prethodne elaboracije o današnjoj krizi humanizma, onda biste ga zasigurno našli u nizu Akšamijinih umjetničkih perivoja, koji osvježavaju dušu i srce i u kojima se na suptilan način prožima ideja duhovnosti (al-rūḥiyyat), kao jednoznačna vrijednost sa egzistencijalizmom (al-wujūdiyyat). Stoga, uđite u Akšamijin đulistan, odmorite dušu mirisom ruža i uberite onu najbolju, koja će u vama pobuditi osjećaj humanosti.

DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v4i2.64 UDK: 28:[7.01:1.111.852
Izvorni naučni rad

U radu se analizira odnos između okcidentalno-vesterniziranog poimanja umjetnosti i mogućeg statusa umjetnosti unutar jedinstvenog diskursa – al-thawābit al-islāmiyyah, te estetsko-metafizičkog iskustva tradicionalne islamske sistematizacije znanja – ṣināʿat al-kitābah, odnosno akta činjenja slikovne forme lijepom – ṣināʿat al-taṣwīr. Posebna pozornost usmjerena je na koncept qadar/ṣināʿata, gdje je moguće razlikovati homo islamicusovo ornamentalno djelanje rekognitivnog predznaka i kognitivno produktivno-refleksivnu reprezentaciju kolaborativne orijentacije.

DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v4i2.62 UDK: 28-1
Izvorni naučni rad

Ovaj članak pokušava nadoknaditi nedostatak priznanja teologu hanefijske tradicije iz Samarkanda Abū Manṣūru al-Māturīdiju za njegov filozofski doprinos u muslimanskoj teologiji u pogledu teorije Božanskih svojstava. Posmatrajući al-Māturīdīja kao ranog teoretičara tropa, autor je istražio al-Māturīdījevu ontologiju, koja zagovara da supstance nisu samo snopovi kvaliteta već specifičnih svojstava, ili tropova. Ova al-Māturīdījeva teorija dolazi u kontekstu njegove dijalektičke razmjene o Božanskom govoru s neimenovanim sagovornikom.

DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v4i2.63 UDK: 28-184.3:929 Smajlovic A. 821.411.21.09
Stručni članak

Ovo djelo je posvećeno liku i djelu dr. Ahmeda Smajlovića sa fokusom na njegov odnos prema orijentalizmu. Namjera je pokazati opseg utjecaja orijentalizma na arapsku misao i književnost prema mišljenju dr. Smajlović.

DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v4i2.66 UDK: 929 Drury A. 28-428.5
Pregledni stručni rad

Članak analizira biografiju Bajrama Muratija (1930–2013), albanskog izbjeglice na Novi Zeland, te sporove oko simboličkih prostora i značenja unutar novozelandske muslimanske zajednice tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih. U središtu analize stoje razgovori oko liderstva između Muratija, kao izvršnog direktora Novozelandskog vijeća Svjetskog muslimanskog kongresa, i drugih predstavnika muslimanske zajednice.

DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v4i2.65 UDK: 28:008 008:28
Pregledni stručni rad

Ovaj rad pokušava proniknuti u zasluge islamske civilizaciju u promociji napretka čovječanstva i uzroke pada i povlačenja islamske civilizacije s globalne kulturne i političke scene. Osnovna misao jeste u tome da svijetom nikad nisu vladale ni slabe ni agresivne civilizacije, već su svijetom uvijek vladale kooperativne civilizacije, među kojima islamska civilizacija može poslužiti kao dokazani povijesni primjer civilizacijske kooperativnosti. .

DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v4i2.67 UDK: 28-3 28-428.5
Esej

U ovom radu pokušali smo prikazati osnovne karakteristike islamskog učenja o „savršenom čovjeku“, koje je svoju kulminaciju doseglo u islamskoj duhovnosti, tj. taṣawwufu. Islamsko ili tesavufsko učenje o Savršenom čovjeku nikako se ne može dovesti u vezu sa kršćanskim ili budističkim poimanjem čovjeka, koje je antropomorfno. Za razliku od njih, kod sufija (ṣūfi) je i najsavršeniji čovjek uvijek čovjek i rob Allahov.

DOI: 10.1017/9781108751643
Cambridge University Press, 2020. 306 strana

Knjiga Ahmeta Davutoglua dolazi u vrijeme još jednog geopolitičkog potresa, ovog puta na evropskom kontinentu, na kojem je konvencionalni rat do jučer bio nezamisliv.