DOI: DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v3i1.39 UDK: 22-74-428.3
Pregledni naučni rad

Zaynuddīn bin Ibrāhīm, poznat kao Ibn Nudžaym (1520–1563), jedan je od najplodonosnijih autora hanefijskog mezheba iz perioda rane osmanlijske vladavine. U svoje vrijeme bio je jedan od predavača na glasovitom Al-Azharu. Pročuo se po svom djelu Al-Ašbāh wa an-Naẓāir iz područja pravnih (fikhskih) pravila, u kojem je, na teoretskoj ravni, pokazao značaj i ulogu pravnih pravila u razumijevanju i tumačenju prava, prema hanefijskoj pravnoj doktrini.

Autor je velikog komentara pod naslovom Al-Baḥr ar-Rāiq o djelu Kanz ad-Daqāiq ʾAbdullaha Ḥāfiẓuddīna an-Nasafīja (1240–1310), u kojem je izložio svoje razumijevanje klasične hanefijske doktrine šerijatskog prava. Nažalost, djelo nije uspio završiti, jer ga je u tome pretekla rana smrt. Značajan dio njegovog opusa predstavlja izučavanje metodologije šerijatskog prava. Svoja stajališta iz ove oblasti iznio je u djelu Miškāt al-Anwār fī Uṣūl al-Manār, poznatom kao Fatḥ al-Ghaffār bi Šarḥ al-Manār. Nastalo je kao komentar djela ʾAbdullaha Ḥāfiẓuddina an-Nasafīja Al-Manār. Glavne postavke na kojima počiva teorija tumačenja prava kod Ibn Nudžayma jesu njegova stajališta da tumačenje prava predstavlja način utvrđivanja značenja pravne norme. Pravna norma može biti tumačena na više načina istovremeno. Takav pristup daje mogućnost pravniku da se opredijeli za jedno od mogućih tumačenja za koje smatra da je najsvrsishodnije u tom trenutku. Ibn Nudžaym smatra da se pravna norma, koja se odnosi na neki pravni posao, može tumačiti pomoću nekoliko pravnih metoda koje pravniku stoje na raspolaganju. Najčešće metode koje su pravnici koristili su: jezička, logička, prirodnopravna ili vrijednosna i teleološka ili ciljna metoda. U ovom radu osvrnut ćemo se na Ibn Nudžaymovo razumijevanje prirodnopravne ili vrijednosne metode tumačenja prava.

Ključne riječi: tumačenje prava, šerijatskopravna norma, šerijatskopravna odredba, pravna metoda, pravni adresat.