Postoji konsenzus danas među muslimanskim učenjacima: muslimanska globalna nacija (ummet) je u velikoj krizi. Ova kriza je slična dvjema najvećim krizama u muslimanskoj povijesti: krizi pada Abbasidskog khilāfeta u 13. stoljeću i kriza ukidanja Osmanskog khilāfeta u 20. stoljeću. Trenutna kriza pak ima različite vanjske i unutrašnje uzroke. Izazov za nacije, kao i pojedince u krizi, je da otkriju koji dijelovi njihovih identiteta dobro funkcioniraju i ne treba ih mijenjati, a koji dijelovi više ne funkcioniraju pa ih treba mijenjati.
Danas je muslimanskom ummetu, pojedinačno i kolektivno, potrebna mudrost i hrabrost da prepozna šta se mora mijenjati kako bi se nosio sa novonastalom situacijom. Ali, u isto vrijeme mora se povući crtu i naglasiti elementi, koji su fundamentalni za naše vjerske, kulturne i civilizacijske identitete, koji se ne mogu mijenjati. Ummet muslimanski ne treba usmjeravati prema utopijskoj ideji ṭubāwiyyah, tj., mjestu koje ne postoji (no-where), već ga treba usmjeravati prema ideji istinske vjeri i zdravog razuma, na način na koji ga je usmjeravao Imām al-Māturīdī u 10. stoljeću u Samarkandu. Naime, Imām al-Māturīdī ustanovio je sintezu između Naql-a (Tradicije) i ʿAql-a (Razuma) u stvarnom svijetu vjere i razuma, gdje se ne sudaraju, već se susreću na temelju uspjeha na Ovom (al-dunyā) i spasu na Drugome svijetu (al-ākhirah). U ovom radu autor osvjetljava ideju sintetičke islamske teologije Imām al-Māturīdīja u duhu sunnitsko-hanefitskog učenja, ideju koju je obradio u svojoj doktorskoj disertaciji 1986. na Čikaškom univerzitetu pod mentorstvom pakistanskog profesora Fazlura Rahmana (1919-1988). Ova ideja može odražavati značenje riječi kriza: “razdvojiti”, “odlučiti”, “povući razliku”, a moglo bi značiti i “prekretnicu” od utopije ka stvarnosti suvremene povijesti muslimanskog ummeta. Dakle, započnimo iznova ovo povijesno putovanje iz Samarkanda sa duhom i umom Velikog Imām: Abū Mansūra Muḥammada ibn Muḥammada ibn Maḥmūda al-Ḥnafija al-Māturīdija al-Samarqandīja (umro 333h/944m).
Ključne riječi:utopija, ṭūbāwiyyah, khilāfet, al-salaf al-ṣāliḥ, Imām al-Māturīdī, vjernička pokornost (ṭā’ah), objašnjenje (bajān), Nakl - ‘Akl (sukob ili sinteza)