DOI: https://doi.org/10.52510/sia.v5i1.74 UDK: 28:[7.01:1.111.852
Izvorni naučni rad

U radu se analizira odnos između okcidentalno-vesterniziranog poimanja umjetnosti i mogućeg statusa umjetnosti unutar jedinstvenog diskursa – al-thawābit al-islāmiyyah, te estetsko-metafizičkog iskustva tradicionalne islamske sistematizacije znanja – ṣināʿat al-ʿilm, odnosno akta činjenja slikovne forme lijepom – ṣināʿat al-taṣwīr. Posebna pozornost usmjerena je na koncept qadar/ṣināʿata, gdje je moguće razlikovati homo islamicusovo ornamentalno djelanje rekognitivnog predznaka i kognitivno produktivno-refleksivnu reprezentaciju kolaborativne orijentacije.

S obzirom na istovremeno postojanje jedinstva i različitosti u sklopu estetiziranog djelanja/ṣināʿata rekognitivnog predznaka (ornamentalne forme) – al-ṣināʿat al-zukhrufiyyah, želi se pokazati kako tradicionalna sistematizacija znanja daje najpotpuniji izraz estetskom značenju dijalektike jedinstvo – različitost, koja se manifestira u diskursima qadar/ṣināʿata pod krovištem ṣināʿat al-taḥsīna – problematike modalitetā diskursa u kontekstu slikovnog djelanja/ṣināʿata, a ne fann al-taḥsīna. Ipak, poseban naglasak stavljen je na paralelno prisustvo vida informativne inicijacije primijenjenog oblika – al-ṣināʿat altaṭbīqiyah radi postizanja specifičnog sadržajnog cilja estetiziranog djelanja/ṣināʿata homo islamicusa, gdje se on ne bavi imitacijom ili figuralnim predstavljanjem s posebnom važnošću čiste figuralne fantazme (minijaturni slikovni prikaz / knjige arapskog i perzijskog manuskripta). Također analiziramo i obrazlažemo značenja arapske riječi al-fann te postavljamo i pitanje zašto je riječ al-fann odabrana za označavanje fenomena umjetnosti u modernom arapskom jeziku, a ne riječ al-ṣināʿah (vještina, praktično znanje). U formuliranju odgovora istražujemo date riječi u arapskoj leksikografskoj, neleksičkoj, odnosno semantičkoj tradiciji te obrazlažemo i definiramo naše opredjeljenje za utemeljeno korištenje riječi al-ṣināʿah u sklopu qadar/ṣināʿata, odnosno nauke o slikovnom – ʿilm al-taṣāwīr.

Ključne riječi: qadar/ṣināʿat, homo islamicus, ornamentalno djelanje rekognitivnog predznaka, kognitivno produktivno-refleksivna reprezentacija, nauka vizualnog predstavljanja, umjetnost, filozofija, muslimanska estetika – al-džamāl, tradicija, problematika lijepog