Cilj ove rasprave je da djelimično osvijetli izazove i probleme na koje je nailazio i (pomački) identitet na Balkanu od stvaranja nacionalne države do danas. Radi se o etničkom identitetu naseljenom u Makedoniji, Bugarskoj, Albaniji, Grčkoj i Kosovu. Govori se o Torbešima, Pomacima i Gorancima, kao trima granama jednog identiteta čiji se supstrat, prema makedonskim i bugarskim istraživačima, dovodi u vezu s bogumilstvom.

Kako je većinom naseljen u Makedoniji i Bugarskoj, svi istraživači smatraju da se radi o submakedonskom ili subbugarskom etnicitetu, potaknutim nacionalističkim i etnocentričnim predrasudama koje su dovodile, a i danas dovode, do njegovog raslojavanja koje ima različitih učinaka po njegovu samoidentifikaciju. Njegovo raslojavanje prisutno je i u višestranačkom uređenju političkog života u Makedoniji pod utjecajem političkih stranaka i njihove nacionalne agende zbog statističkih podataka ili kvote od kojih zavisi integriranje u državne institucije. Radi se o populaciji koja nije u preambuli Ustava Makedonije iako je po broju poslije Albanaca i Makedonaca, za razliku, naprimjer, od Turaka, Roma, Srba, Bošnjaka i Vlaha, čiji je broj znatno manji. Ovakva pozicija uveliko doprinosi njihovom izjašnjavanju Albancima, Makedoncima i Turcima, zavisno od sredine u kojoj žive. Međutim, jedan dio na zadnjem popisu izjasnio se Torbešima. I pored tih pripadnosti Torbeša, zbog političkih i ekonomskih razloga, oni su i dalje Torbeši u njihovoj samosvijesti i u svijesti onih s kojima se izjednačavaju, jer ih ovi kao takve prepoznaju kroz sve vrijeme u kojem dijele zajednički životni prostor.

Ključne riječi: Torbeši, Pomaci, Goranci, identitet, samoidentifikacija, etnikum, religija, država, nacija, Makedonija, Bugarska