Ovaj rad opisuje povijesnu ulogu islama kao većinske vjere u Bosni i Hercegovini u dominantno kršćanskoj religiji u Europi. Poseban fokus stavljen je na djelovanje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u vrijeme nedavnog rata i mira u borbi za očuvanje islamske tradicije Bošnjaka naspram stranog utjecaja nekih radikalnih elemenata „selefizma“ i „vehhabizma“.

Ne zanemarujući kritiku čelnika Islamske zajednice od nekih međunarodnih i lokalnih medija, kao i kritiku nekih glasova iznutra u samoj Islamskoj zajednici, jer nisu bili dovoljno oprezni prema stranom utjecaju, autor je prepoznao da su se duhovni čelnici ipak suočili mudro i odgovorno s izazovom stranog utjecaja na islamsku tradiciju Bošnjaka na način kako bi osigurali jedinstvo i stabilnost Islamske zajednice kao i bosanskohercegovačkog društva u cjelini. Stoga je autor zaključio da bi primjer vrhovnog islamskog vodstva mogao odigrati konstruktivnu ulogu kao graditelj mosta između islamskog svijeta i kršćanstva u Europi. Jer bosanski muslimani pripadaju Europi geografski, povijesno i kulturološki. Osjećaj je autora ovog rada da je Bosna stoljećima prakticirala islam na sebi svojstven način. Muslimani u Bosni i Hercegovini imaju dugu povijest multikulturnog društva. Oni su dokaz da islam, na način na koji se shvaća i prakticira u Bosni, ima svoje legitimno mjesto u Europi, protiv onih koji tvrde da islam nije kompatibilan sa europskom civilizacijom.

Ključne riječi: Islam, Bosna i Hercegovina, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, strani utjecaj, „selefizam“, „vehhabizam“, hanefijska škola, reisu-l-ulema, muftija, mudarris, imam, hatib