U ovom broju pero akademika Mehmeda Akšamije nudi vam nastavak analize umjetničkog djelanja (qadar/ṣināʿata) u okviru islamskog svjetonazora. Svojom analizom i postavljanjem granica u skladu sa priznatim autoritetima „islamske umjetnosti“, akademik Akšamija, po prvi put, jasno definira modalitete diskursâ qadar/ṣināʿata, modalitete koji su nedvojbeno utemeljeni na ìslāmskim izvorima (ar. al-mardžaʿ ili al-maṣdar).

Velike ideje, koje pomjeraju granice spoznavanja, posebno u umjetnosti, nisu odmah svima razumljive, ali vremenom one postaju standardne vrijednosti kod onih koji razumiju umjetnost, kao jedan od najviših stupnjeva ljudske duhovnosti.