Cilj ovog rada je da zaroni u nacionalne i etničke identitete na Balkanu, te kako se razvijao muslimanski nacionalni identitet za razliku od kršćana jugoistočne Evrope. Također se bavi fenomenom u kojem vjera (barem teoretski) daje prednost vjerskom uvjerenju u odnosu na etničku pripadnost ili nacionalizam.

Iako su muslimani pod osmanskom vlašću često sebe doživljavali kao drugačije od svojih istovjernih vladara u Istanbulu, kao što će se pokazati u ovom radu, ipak im je vjera vladara Carstva bila zajednička te su prakticirali religiju koja je potiskivala razvoj nacionalnog identiteta, daleko eksplicitnije od kršćanstva. Tako se ovdje opisuje kako je propadanje Otomanskog carstva u devetnaestom stoljeću, te posljedično priznanje da ova država prestaje štititi interese i identitet muslimanskog stanovništva u jugoistočnoj Evropi, dovelo do razvoja etničkog i nacionalnog identiteta među muslimanima.

Ključne riječi: identitet, Osmansko carstvo, vjera, etnička pripadnost, Balkan, Albanci, Bošnjaci